U središnjem dijelu sjevernog Hrvatskog primorja, iz stare frankopanske utvrde zvane Novigrad, razvio se i proširio uz morsku obalu turistički grad Novi Vinodolski, središte današnje Rivijere Novi Vinodolski. Ovo povijesno političko i kulturno središte Vinodolske knežije ("Vinodol" - "Vallis vinearia"), kolijevka plejade književnika iz porodice Mažuranić, s ponosom čuva uspomenu na Vinodolski zakon iz 1288. godine, najstariji hrvatski zakonski spomenik pisan brzopisnom (kurzivnom) glagoljicom. Zahvaljujući zimzelenoj vegetaciji i blagoj mediteranskoj klimi, čistom moru i zraku, Novi Vinodolski postao je 1878. godine, nedugo nakon Opatije, jedno od prvih turističkih mjesta primorskog kraja.